Vrline rastu i kod kuće

U šumskim predjelima Zlatne doline, u kamenim dvorima Papuka, smjestila se u jednu jazbinu obitelj slavonskih jazavaca. Bili su tu mama Jana, tata Janko i dva mala jazavca blizanca – Josip i Jelena. Danju bi spavali i osluškivali kako pored njihove kuće, njihovih kamenih dvora, prolazi pokoji pješak, planinar, gorski spašavatelj ili čuvar parka. U proljeće su se često čula djeca kako veselo prolaze pored njihove kuće jer su sa svojim razredima posjećivali Park prirode Papuk. Tako je bilo i tog svibnja. Obitelj jazavaca pripremala se za svoj dnevni odmor, kad odjednom začuju tiho kucanje na vratima svojih kamenih dvora. Tata Janko pomalo se uznemirio jer im nisu bili najavljeni nikakvi gosti. I mama Jana uznemirila se i pitala: „Tko to nama baš sada dolazi?” Sretni su bili samo Josip i Jelena, koji su hitro otvorili vrata. I tako je u njihov dom ušetao jedan učenik iz trećeg ce. Obitelj jazavaca jako se prepala, a još više Andrija iz trećeg ce. Josip i Jelena odmah su ga ugostili, ta bilo je vrijeme ručka. A malom se Andriji jako svidjelo u tom kamenom domu jer takav nikad prije nije vidio. Samo, njegov je razred odavno prošao kuću jazavaca i krenuo prema slapu, pa već i prema autobusu. Sve to vrijeme mali je Andrija uživao u razgovoru s obitelji jazavaca. Kad je shvatio da mora krenuti, i sam se uznemirio. Tata jazavac Janko i mama jazavčarka Jana shvatili su da se nešto događa i ponudili su pomoć malom Andriji. Izašli su iz svojih kamenih dvora i skakućući preko drva, zelenila i utabanih staza, pokazali su Andriji najkraći put do autobusa gdje su obično ostavljali djecu izletnike, odmah do plani narskog doma. Tako je Andrija ubrzo sustigao svoje prijatelje, koji su već htjeli zvati Gorsku službu spašavanja. Zahvalio je brzo na brižnosti jazavčarskoj obitelji i obećao da će opet doći k njima. A svojim je prijateljima u razredu ispričao tu nevjerojatnu priču. Što mislite – jesu li mu povjerovali?

1. Tko čini obitelj jazavaca?
2. Gdje jazavci stanuju?
3. U kojem se parku nalazi kuća jazavaca?
4. Kako zamišljaš kuću jazavaca?
5. Što je iznenadilo obitelj jazavaca?
6. Tko je u priči najhrabriji?
7. Za koga bi se u priči moglo reći da baš nije brižan?
8. Koje osobine ima osoba koja je brižna?
9. Što možeš naučiti od Andrije, a što od obitelji jazavaca?
10. Koja je simbolika u imenima jazavčarske obitelji?
11. Podijelite se u skupine po četvero. Budite jazavčarska obitelj i dogovorite se gdje želite stanovati. Opišite svoj dom – gdje se nalazi, kako izgleda izvana, a kako iznutra, koje predmete ima, tko vas posjećuje, a tko ne posjećuje.

U jednoj dalekoj nepoznatoj šumi živjele su četiri životinje: tigar, slon, žirafa i mrav. Osim što su bili susjedi, bili su i prijatelji. Ujutro bi ponekad zajedno prošetali do središta šume i ondje se kratko osunčali na jutarnjem suncu. Ponekad bi zajedno pošli u šumsku trgovinu po koju poslasticu ili bi navečer do kasnih sati sjedili i razgovarali. Tigar je bio najbolji kuhar i često ih ugošćivao u svom domu pripremajući najbolje slastice u šumi. Slon je bio najbolji majstor. Što god da se pokvari u šumi, on bi to za tili čas popravio. Žirafa je bila trenerica gimnastike. Svi koji su dolazili na vježbanje u njezin studio zavoljeli bi gimnastiku i riješili se svojih loših navika. A mrav, najmanji među svojim prijateljima, bio je graditelj nastambi.

Bio je iznimno kreativan u svom poslu i radio je uvijek do kasnih noćnih sati. Prijatelji su mu često zbog toga prigovarali, ali on si nije mogao pomoći. Ujutro bi se rano ustajao kako bi pripremio sve što treba za svoju obitelj, a onda bi crtao prekrasne građevine onima koji su željeli da im on izgradi dom. Bio je poznat u svim okolnim šumama i svi su željeli da baš njima izgradi dom.

Tako bi se umoran vraćao s posla, ali uvijek zadovoljan i nasmijan. Znao je ponekad i zapjevati, i po tome su ga prepoznavali njegovi šumski prijatelji.

1. Tko živi u dalekoj nepoznatoj šumi?
2. Kako tigar, slon, mrav i žirafa izgrađuju prijateljstvo?
3. Kako ti izgrađuješ svoja prijateljstva?
4. Koja životinja ima najzanimljiviji posao?
5. Tko je u priči najmarljiviji i zašto?
6. Što znači s lakoćom nešto raditi?
7. Što znači biti kreativan u svom poslu?
8. Jesi li ti kreativan? U čemu si najkreativniji?
9. Jesi li ti marljiv? Kako izgleda jedan tvoj dan u tjednu?
10. Poslušaš li roditelje odmah? Suzdržavaš li se od komentara, posebno onih negativnih?

Jednog dana veliki i snažni lav spavao je u šumi. Mali miš trčkarao je okolo i slučajno prešao preko lava. Lav se probudio, zgrabio miša i već ga htio pojesti. Miš se prestrašio i rekao: „Molim te, pusti me! Jednog dana možda ti pomognem.” Lav se nasmijao – kako bi tako mali miš mogao pomoći baš njemu? Ali ipak ga je pustio. Prošlo je neko vrijeme. Lovci su uhvatili lava u veliku mrežu. Lav je rikao i pokušavao se oslo boditi, ali nije mogao. Mali miš čuo je njegov glas. Dotrčao je i počeo grickati konce mreže. Polako, ali uporno oslobodio je lava! STRPLJIVOST Molim te, pusti me! Jednog dana možda ti pomognem.

1. Tko su glavni likovi u basni?
2. Kakav je lav, a kakav miš?
3. Zašto se lav nasmijao? Što taj njegov smijeh znači?
4. Što se kasnije dogodilo lavu?
5. Zašto je lav rikao?
6. Kako je miš pomogao lavu?
7. Kako se može doći do uspjeha – što doznajemo iz basne?
8. Što znači uporno?
9. Možeš li objasniti izreku Strpljen – spašen.?
10. Činiš li sve što možeš kako bi bolje razumio druge?
11. Možeš li objasniti što je to zlatna sredina?

Leona i Pavla bile su prijateljice cijeli život. Poznaju se još od prvog dana prvog razreda kad ih je učiteljica stavila da zajedno sjede. Bilo je to prijateljstvo na prvi pogled. Obje su bile jako dobre učenice. Redovito su pisale zadaću, učile što je potrebno, ali i imale druge aktivnosti kojima su popunjavale slobodno vrijeme. Tako je Leona trenirala džudo i osvajala brojne srebrne i zlatne medalje, a Pavla je išla u glazbenu školu i svirala je violončelo. Kad bi se dogovorile za igru ili šetnju, Leona je uvijek dolazila na vrijeme. Međutim, Pavla baš i nije. Ako bi se dogovorile za susret u 17:00, Leona bi najčešće došla i do 16:55, a Pavla gotovo uvijek u 17:05, a ponekad i kasnije. Uvijek je imala neki razlog. Jednom joj je pao lanac na biciklu, drugi put susrela je nekoga iz razreda, treći je put morala završiti zadaću, četvrti je put mami morala ići u trgovinu. Leona je imala puno razumijevanja, ali jednog četvrtka poslijepodne, kad su se trebale naći i zajedno otići u kino, Pavla je opet kasnila. Leoni je to dozlogrdilo i u kino je otišla bez Pavle. Kad je Pavla došla do mjesta susreta, bilo joj je neobično što Leone nema. Već je pripremila i razloge svog kašnjenja, a onda ih više nije imala komu reći. Neko je vrijeme čekala, a onda se zbunjena uputila prema kući. Mislila je da se Leoni nešto dogodilo. Sutradan je saznala što se zapravo dogodilo. I Leoni je bilo malo žao što je otišla, ali je Pavla iz toga ipak nešto naučila. Ispriča la se svojoj prijateljici i od tada više nikada nije kasnila.

Ne samo da nije kasnila, nego više nije morala izmišl jati razloge svog kašnjenja i zbog toga je bila sretna.

1. Tko su glavni likovi u priči?
2. Kako bi opisao/opisala njihovo prijateljstvo?
3. Čije je ponašanje u priči odgovorno, a čije neodgovorno?
4. Do čega može dovesti neodgovorno ponašanje?
5. Je li Leona postupila dobro? Što misliš, zašto?
6. Koja neodgovorna ponašanja vidiš kod svojih prijatelja?
7. Ocijeni svoju odgovornost od jedan do pet (jedan – uopće nisam odgovoran/odgovorna, pet – jako sam odgovoran/odgovorna).
8. Zašto je Pavla uvijek smišljala razloge kašnjenja? Smišljaš li ti razloge za prikrivanje svoje neodgovornosti?
9. U čemu se na kraju priče krije Pavlina sreća?
10. Što misliš, koji su film trebale gledati prijateljice? Prepričaj njegovu radnju!

Na rubu jedne livade, u malom gnijezdu, živjela su tri mala vrapca. Njihova majka često im je govorila: „Kad vidite tamne oblake, ostanite u gnijezdu.” Dva su vrapca slušala, ali treći, mali Marko, mislio je: „Ma ništa se neće dogoditi.” Jednog dana nebo je postalo tamno. Vjetar je počeo puhati. Majka je rekla: „Ostanite ovdje. Ne izlazite.” Dva su vrapca poslušala, a Marko je rekao: „Ja ću samo malo letjeti.” I poletio je, ali vjetar je bio jak. Nosio ga je amotamo. Kiša je neumorno padala. Uplašen, jedva se vratio u gnijezdo. Kad je oluja prošla, gnijezdo je bilo sigurno. Majka je tiho rekla: „Poslušnost te ne ograničava, ona te čuva.” Marko je ovaj put pažljivo slušao i više nije izlazio iz gnijezda kad su se nad njihovom šumom nadvijali tamni oblaci.

Poslušnost te ne ograničava, ona te čuva.

1. Koliko je vrabaca živjelo u gnijezdu?
2. Čemu je majka učila vrapce?
3. Kakav je bio vrabac Marko?
4. Što je Marko učinio? Zašto to nije baš bilo „jako pametno”?
5. Je li majka vikala na Marka?
6. Što je Marko naučio iz svog ponašanja?
7. Objasni rečenicu Poslušnost te ne ograničava, ona te čuva.
8. Navedi nekoliko situacija u kojima si ti postupio/postupila kao Marko.

Jednom je Majka Tereza tražila pomoć za siromašne na ulicama Kalkute. Prišla je bogatom čovjeku i zamolila ga da donira nešto za njezine siromahe. Čovjek ju je prezrivo pogledao i pljunuo joj u ruku. Svi su očekivali reakciju: ljutnju, povlačenje, možda čak i osudu. Ali ona je mirno pogledala svoju ruku, zatim njega i rekla: „To je za mene. A sada, imate li nešto za moje siromahe?” Taj čovjek ostao je bez riječi i na kraju joj je dao velik dar.

Daleko od Hrvatske, u Indiji, živio je jedan svećenik Ante Gabrić. Nije živio u velikoj kući. Njegova „kuća” bila je mala koliba, često bez struje i vode. Svako jutro ustajao je rano i odlazio među ljude. Mnoga sela bila su okružena rijekama i močvarama. Otac Ante sjeo bi u mali drveni čamac i satima veslao samo da bi stigao do nekoliko obitelji koje nitko nije posjećivao. Kad bi došao, nije odmah govorio. Najprije bi slušao. Ljudi bi mu pričali o svojim brigama, bolesti, gladi. Često nije imao puno hrane. Ali kad bi dobio rižu ili kruh, nije to čuvao za sebe. Dijelio bi s drugima. Ponekad bi dao drugima i ono što je bilo posljednje. U selima nije bilo liječnika. Kad bi netko bio bolestan, otac Ante čistio bi rane, donosio lijekove, ostajao uz bolesne i po noći. Nije mu bilo teško ni neugodno. Govorio je: „Ako ne pomognem ja, tko će?” Nosio je jednostavnu odjeću. Jeo je isto što i ljudi u selu. Spavao je na podu. Jednom su ga pitali: „Zašto ne živiš bolje kad možeš?” On se nasmiješio i rekao: „Kako mogu govoriti ljudima da ih razumijem ako ne živim kao oni?” Ljudi su ga jako voljeli. Govorili su: „Ti si dobar čovjek!” Ali on bi uvijek odgovorio: „Ja sam samo sluga.”

1. Koje su dvije osobe protagonisti ovih priča?
2. Što se dogodilo Majci Terezi?
3. Kako bi ti reagirao/reagirala da netko na tebe pljune?
4. Što se dogodilo čovjeku koji je pljunuo na Majku Terezu? Što misliš, zašto?
5. Gdje je živio otac Ante Gabrić?
6. Kako je otac Ante Gabrić pomagao siromašnima?
7. Što misliš, koliko je opasno živio otac Ante Gabrić?
8. Kako zamišljaš mjesto u kojem je otac Ante Gabrić živio? Opiši.
9. Možemo li za ove dvije osobe reći da su ponizne? Zašto?
10. Jesi li ti ponizan/ponizna? U čemu?
11. Znaš li se zauzeti za sebe i za ono u što vjeruješ?
12. Kako tumačiš rečenicu s kraja drugog teksta: Ja sam samo sluga.?

Karla se rodila u Njemačkoj. Tamo joj se rodila i mama koja je njezi nog tatu upoznala na ljetovanju u Hrvatskoj, kamo je dolazila kod svoje bake. Njezina baka živjela je u Novoj Kapeli, mjestu nedaleko od Nove Gradiške i Pleternice. Tako je Karlin tata bio baš iz Nove Kapele. Završio je školu za automehaničara i u Njemačkoj je dobio jako dobar posao, pa se odlučio ondje preseliti i oženiti. Kako je dio obitelji živio u Hrvatskoj, Karla je redovito za blagdane i praznike dolazila kod svoje bake Julke, tatine mame. Upoznala je svu djecu u susjedstvu i svi su je jako voljeli. Kako su oni bili zanimljivi njoj, tako je i ona bila zanimlji va njima. Bila im je nova, govorila je neki čudni hrvatski, a ponekad bi ubacila i koju riječ na njemačkom jeziku. Uvijek je imala dobre bicikle, zanimljive lutke i neke društvene igre koje druga djeca nisu imala. Kako je odrastala, tako im je pričala o svojoj drugoj domovini, o svojim prijateljima u Njemačkoj i gradu u kojem živi. No, ipak, Karla je jako voljela Hrvatsku, kao i njezini roditelji.

Ljeti bi putovali prema moru, razgledavali gradove na putu do mora i uživali u hrvatskoj hrani. Toga u njezinoj drugoj domovini nije bilo, bilo je sve malo hladnije i malo drugačije. Zato je tijekom ljeta Karla uvijek nagovarala svoje roditelje da se vrate kući u Hrvatsku. Oni su odmahivali glavom, ali su i dalje redovito pratili hrvatsku nogometnu reprezentaciju, navijali su da pobijedi hrvatska pjesma na Eurosongu, sve samo da pokažu koliko zapravo vole svoju domovinu. I tako su jednog dana dobili priliku koja je odredila njihov život. Poslove su u Hrvatskoj dobili i mama i tata. I nije trebalo dugo čekati, srce je već reklo: „Da, dolazimo…” U nekoliko dana sve su stvari već bile u au tima i krenuli su s puno topline i ljubavi u jednu novu avanturu koja Hrvatska se zove.

1. Gdje živi Karla?
2. Tko čini Karlinu obitelj?
3. Kako Karla doživljava Hrvatsku, a kako domovinu u kojoj je živjela?
4. Gdje je Karla provodila praznike?
5. Kako Karla i njezini roditelji vole svoju domovinu?
6. Što znači vratiti se kući?
7. Zašto ti voliš Hrvatsku? Navedi barem pet razloga.
8. Tko su ljudi velikog srca?